Dobosi noci

Samo su od drveta bijelog javora izraslog na osojnim stranama bosanskih planina majstori iz Cremone mogli izraditi instrumente ciji je zvuk usporediv s imaginarnim bozanskim pjevom. O tom drvetu, o sarajevskim nocima i pet godina zivota u Sarajevu od lipnja 1914. do kasne jeseni 1919. pise sumar i usputnik Mlade Bosne Josip Gubernik u svojemu monumentalnom djelu Dnevnici sarajevskih noci. Nakon sto je napustio Sarajevo, o Guberniku se ne zna gotovo nista osim da je otisao u Argentinu vec 1920. te da su njegovi Dnevnici bili jedna od prvih knjiga izdanih nakon Drugoga svjetskoga rata, a da je njezino drugo izdanje nestalo u ratnome vihoru devedesetih.U romanu Dobosi noci, naslovljenom kao i nikada pronaA eni rukopis Ujeviceva romana, Miljenko Jergovic stvara osobnost koja odjednom kao i famozni Dnevnici postaje stvarnom jer je zabiljezena u knjizi. Dobosi noci roman su i studija o jednom vremenu i jednom covjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi. U Dobosima noci, ne bez razloga, Sarajevo se u velicanstvenoj metafori ogleda kao bubanj na cijoj napetoj kozi dobuje citavo dvadeseto stoljece, a Josip Gubernik, taj maleni, suhonjavi austrougarski sumar i cinovnik, postaje jedini moguci pisac jer on okom drugoga vidi i biljezi sve oko sebe, a njegovi zapisi postaju dokument koji natkriljuje ne samo njega vec i generacije.